Te daleke godine...
17.11.1994 u 18:15 h Te daleke godine... Čuli smo kucanje. Ništa neobično. Ipak? Kucala je Gospođa u Crnom. Pokucala i na naša vrata. U...
top of page
UDRUGA ŽENA OBOLJELIH
I LIJEČENIH OD KARCINOMA
Coca Cola i osmijeh
Bilo je to u lito prije trideset godina. Zar već? U to smo se doba družili intenzivno.. S gitarom u rukama, po kamenim klupama. Tamo...
Jutro za sebe
Danas imam jutro za sebe. Sjedim, pijem kavu, pregledavam mailove i razmišljam što sve trebam napraviti popodne u Udruzi. U daljini čujem...
Slučajno ili ne?
Danima se vrtim u krug. Misli me vode u neke prošle dane. U neke susrete. Slučajne ili ne? Vraćam se u neke beskonačno duge razgovore,...
Život koji vrijedi živjeti.
Priznanja!?! Mogla bih reći da meni znače. Puno! Ona su mi potvrda da sam nešto napravila dobro. Da živim najbolje što znam. Priznanja od...
Godine...
Prije devet sam se spremala na prvu. Onu crvenu. Strašnu. Poznatu kao 'Red devil'. Spremala se, ali nisam bila spremna. S očima velikim...
Devet prođe!
Kažu da je 17.7 vrlo moćan datum. Događaju se promjene, pronalaziš sebe. Tako kažu, a ja se jutros probudila s onim istim osjećajem...
Prođe godina!
Dani su sve duži, a sunce nam se smiješi. Čuje se cvrkut ptica i miriše trava. Proljeće je stiglo. Prošla je još jedna godina. Travanj...
Nagrada VAM
Emocije, emocije, emocije.... Nekad mi se čini da je čovjek sama emocija. Ništa ni više ni manje. Takva sam danima i drži me čvrsto....
Lijepa naša, maćeho!
Svi vi koji ste čitali moje priče, znate da većinu stvari u životu okrenem na dobro. E pa, sad nije o tome riječ. Ne želim, niti ne mogu...
bottom of page