Nedjelja! Kiša neumorno pada. Lagano jugo neda promoliti nos vani. Nakon ručka zauzimam položaj na kauču, ispijam svoju popodnevnu kavicu, opuštena i zadovoljna. Mada je sve tmurno i otužno u meni treperi sreća. Ušuškana u toplinu doma osjećam mir. Protekli tjedan sam bila u punoj spremi, aktivna na svim poljima. U petak odrađen kontrolni pregled na onkologiji. Nalazi super, hvala Bogu sve u najboljem redu. Sljedeća kontrola za šest mjeseci. Iznova se razveselim tom vremenu koje dobijem nakon kontrole, iznova to vrijeme doživljavam kao poklon. Budem radosna kao malo dijete koje odmotava poklon, ne znajući što ga očekuje unutra. S onkologije odlazim s osmjehom na licu i poletom kao nikad prije. Odlazim do Lige protiv raka na istom katu i učlanjujem se u istu. Zašto? Napokon osjećam i vidim da se nešto može pokrenuti u smjeru pomoći nama koji jesmo ili smo bili bolesni. Priča ide ovako. Prije nekih dva mjeseca bila sam na kavi s tri predivne žene (o tome sam već pisala). Od toga dana, moj život je krenuo u smjeru kojeg već neko vrijeme pokušavam uhvatiti. Smjer koji mi se sviđa i koji bi trebao svima nama biti od pomoći. Kada nešto jako želiš i svemir pošalje ljude koji će ti pomoći, ljude koje ćeš neplanski zavoljeti, zbog kojih ćeš biti zahvalan za drugu šansu koju si dobio nakon dijagnoze...Meni se to upravo dogodilo. Dogodio mi se momenat za koji sam mislila da se više ne može i neće dogoditi. Naime, imam 45 godina i bila sam poprilično sigurna da me malo šta može iznenaditi. Onda ti svemir pošalje osobu koju uopće ne poznaješ, da bi nakon sat vremena imao osjećaj kao da se znate oduvijek. Sa svojih 45 godina ostala sam iznenađena i pomalo zbunjena. Međutim, tako to biva, život ti pripremi iznenađenje kad se najmanje nadaš. Ovoga puta iznenađenje je bilo fantastično! Divna dva mjeseca druženja, divnih promocija (Bruno Šimleša i Martina Mlinarević Sopta), divnih putovanja i nadasve divnih ljudi. Okružena nekim "starim" i nekim "novim" prijateljima osjećam da nikada u životu nisam bila sretnija i ispunjenija. Tako dolazimo do nalaza koji su izvrsni i do stanja uma i srca koje je ispunjeno esencijom čiste sreće. U ovoj mojoj priči dolazimo do četvrtka kada Ivana i ja odlazimo do Zadra, na konferenciju "Fight&Win" (konferenciju u Splitu smo već odradile moja Biljana i ja). U Splitu smo čule puno o destigmatizaciji karcinoma i o pomoći nama bolesnima, ali o tome sam već pisala. Veselila sam se putu za Zadar, zbog same konferencije, ali i zbog druženja sa dragim ženama koje smo nas dvije željele upoznati. Energija koju smo širile je bila predivna, sa puno smijeha i zagrljaja. U Zadru smo napokon upoznale našu dragu Ivanu Kalođeru, osnivačicu stranice i udruge Nismo Same. Upoznale smo i Zdravku, Antonellu, Alenku....sve su predivne, hrabre, nasmijane, zgodne, prelijepe i nadasve žive. Takvo zajedništvo se može stvoriti kad nas spaja ista stvar. Čudesno je to kako nas je spojila ružna stvar, a mi smo to pretvorile u simfoniju druženja, zagrljaja, podrške, sreće! Konferencija je prošla izvrsno, čak su se i neka pitanja postavila, a još važnije je da su se dobili i odgovori 😊. Vjerujem da će odlazak u Zadar donijeti neke promjene i u samom pogledu na nas, na naše potrebe i na naše želje. Nama nisu dovoljne zgrade, aparati i razno razne igle i šprice...nama ženama su potrebne i neke druge stvari. Potrebno nam je razumijevanje, podrška, zabava, pa opet razumijevanje, pripadanje, zagrljaji...Možda se neki i neće složiti sa mnom, ali ja ovo i pišem iz moje perspektive, iz mojih cipela. Rak je donio puno nekih ružnih stvari, strahova, suočavanja, a s druge strane je donio pregršt predivnih žena u moj život. Predivnih susreta! Sljedeći četvrtak 29.11 je otvaranje novih prostora na Splitskoj onkologiji, Liga kao takva organizira prijem...svi ste pozvani, ja znam da ću biti prisutna. Znam da ću dati sve od sebe da budem dio svemira koji pomaže, dio koji razumije, koji grli i koji se smije. Biti cu ona koja se smije na sav glas, čak i onda kada nije primjereno, jer vjerujte ni rak nije primjeren, ali on ne pita za dozvolu. Žene, majke, sestre, prijateljice, kćerke, nabacite najljepši osmjeh i dođite u četvrtak. Iako nije dobra vijest da se onkologija širi jer to znači više bolesnika, dobra vijest je to da se brine o nama...brine se da nam ipak bude dobro u lošem razdoblju koje nas je dopalo.
Pokušajmo dati malo više nego dajemo jedni drugima....
Mene čeka i druženje u četvrtak. Neke od cura još ne znam, ali se veselim to upoznavanju.
Veselim se energiji koja nas čeka.
Rekla bi Ivana (moj partner u putu za Zadar)
Garantiram divnoću!
Ovaj dan završavam sa pjesmom Adele-Hello
P.s zašto pjesma? Znaju one....❤❤❤