Rak dojke, kao vrlo kompleksna bolest zadire u gotovo sve segmente života žene uzrokujući veliki stres i promjene. Isto tako, liječenje raka dojke je dugotrajno, ima svoje neželjene posljedice i počesto iscrpljuje bolesnice i fizički i psihički i emocionalno. Nakon samog liječenja zaostaju često posljedice operacije i radioterapije (najčešće limfedem, problemi s gibljivosti ruke i ramena), kemoterapije (primjerice neuropatija) te neželjene posljedice endokrine terapije koja se uzima kroz dulji niz godina (od promjena raspoloženja, boli u mišičima i zglobovima, osjećaja natečenosti, umora i iscrpljenosti itd). Sve ovo skupa ostavlja itekako značajne posljedice na emocionalno i psihološko zdravlje žene. Kada se vratiti na posao ovisi s jedne strane o svim ovim navedenim faktorima, ali i o radnoj sredini, radnim uvjetima, mogućnosti da se ženi prilagodi ukoliko je potrebno i radno mjesto i radno vrijeme. S jedne strane, jako je važno da se i za vrijeme liječenja održava kontinuitet što je više moguće „normalnog“ života, pa čak i rada, ali jedino ukoliko pacijentica osjeća da može i ima i psihičke i fizičke snage raditi. S druge strane u stresno razdoblje dijagnoze bolesti i liječenja žena treba imati adekvatan odmor i dovoljno vremena i prostora da se usmjeri prema sebi i svome zdravlju. Dakle, nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje. Držim optimalnim da žena ide natrag na posao onda kada ona osjeti da je spremna za to, jer jedino ona sama zna je li to u stanju i u odnosu prema sebi i odnosu prema radnom mjestu. Svakako, optimalno bi bilo da se što prije reintegrira u svoj život u svim aspektima pa tako i u poslovnim. Još jednom naglašavam, poštujući mišljenje svake pojedine pacijenitce o navedenom.