... Mrzim na sve svoje grijehe...

Provodeći dane kod mame, nakon očeve smrti, emocionalno eruptivna, a mentalno sedirana, prekapam s majkom po obiteljskim papirima. Sređujući sve što ide u tim trenucima, zapne mi za oko u moru starih dokumenata, nalaza... jedan papirić.
Čuva majka isprintano na tom papiriću, (dimenzija cca 5x2 cm), djelo kajanja - da ga ne zaboravi. Dal' zbog straha od demencije ili se vrlo rijetko ispovijeda, ne znam. Svakako smatram vjeru osobnom stvari, a i razlog nebitnim.
Ono što mi se u tom trenu učinilo bitno i što me zagrebalo po svim osjetilnim organima koje mi je dotaklo, je riječ "mrzim".
U temeljnoj kršćanskoj molitvi pokajanja? Molitvi kojoj bi trebao prethoditi ispit savjesti i kojom bi mi grešni smrtnici trebali izaći iz ispovjedaonice, odriješeni od svih grijeha.
Potaknuti da postanemo bolji ljudi?
Ne ide mi danas to dvoje u istu košaru nikako.

I samoj mi je ista molitva tisuće i tisuće puta, prešla preko usana.
Ne primjećujući ono što sam primjetila danas.
Te se pitam, koliko smo zapravo svjesni svega što radimo, izgovaramo, mislimo. Koliko toga svjesno ili nesvjesno u životu propuštamo?
Koliko smo svjesni sadašnjeg trenutka?
Naravno, pohitala sam brzo upitati onoga koji zna sve odgovore 21.stoljeća.

Što je to mržnja?

Evo što mi je njegovo visočanstvo Google između ostalog rekao:
- Mržnja je najdestruktivniji i najrazorniji osjećaj u povijesti ljudske prirode
- Mržnja ima ozbiljne posljedice kako na zdravlje nacije, tako i emocionalno, psihološko i fizičko zdravlje pojedinca
- Budući da se predmetu mržnje pripisuju urođene i nepromjenjive osobine, ukoliko netko (mrzitelj) vjeruje da se nešto ne može promijeniti, nema se razloga ni truditi, niti pokušati mijenjati

Ja biram vjerovati da se Lucko može promijeniti i ponovno postati dobar dečko. Uostalnom već se jednom promijenio, zar ne?
Pa nek ljudi kažu da je "kako vitar puše" 😉.
Biram vjerovati da se ja mogu promijeniti i postati bolja osoba od one koja sam bila jučer.
Ako ništa, tekst o mržnji koji sam guglala i citirala, me potakao na promišljanje.
Vjerujem da je i današnje pisanje bilo u svrhu pomaka moje duše kojeg milimetra, nadam se, put naprijed.

Za kraj teksta, vratit' ću se na početak. Vrteći u glavi onu Tome Bebića:

Volite se ljudožderi!