Početak spota November rain - Guns N Roses.
Soba s ugašenim svjetlom, obasjavaju je munje izvana, silueta Axla kako sjedi na rubu kreveta, gasi cigaretu i pije tabletu za spavanje.

Kao tinejdžerica sam obožavala Gunse, a ta scena mi je bila zastrašujuća i fascinantna u isto vrijeme. Strašno pati, kad to pije - mislila sam.
I tako... cca 30 god nakon spota - evo me, živa sam, jeej (onomatopeja sarkazma).

Na svom vjenčanju u dvitisućitima, nisam imala onu najtraženiju vjenčanicu devedesetih iz November raina, niti mi je onaj orkestar uz najdraži bend svirao.
Dogodilo se da me „spičija“ život.
Eto me navečer sjedim, na rubu kreveta k'o Axl i pijem tu tabletu da mogu zaspati.
Niti mi je nesanicu servirao sa stilom u glamuroznoj vili ko njemu, nego u low budget kući i to tuđoj.

Ne bira taj rak, nit' socijalni status – nije ga briga imamo li čime održavati zdravlje, a da godine ne bira davno smo ustanovili.

Ma ne bira ništa!

Ne maze nas nit' nuspojave, nit' posljedice terapija koje nas „spiče“.
Onako zapravo, nekad kad pogledaš unatrag i shvatiš koliko si toga istrpio, dođe ti da se pokloniš sam sebi.
U najmanju ruku, vučemo teret posljedica k'o da smo tegleće mazge.
Neprospavanih noći ne mogu ni nabrojati.
Pogotovo nakon primanja injekcije.
One šta se dobije u stomak, one što dodatno blokira jajnike.
Rekle bismo mi stručno laički.
Tako se opisuju terapije u čekaoni.

Spojilo mi se jednom ukupno cca 3h sna u 5 dana.
Fino sam se digla iz kreveta, pa od zida do zida teturala dok nisam pala.
Od tada mi je Sanval novi najbolji prijatelj.
O njegovim učincima neću niti pisati.

Nije to sve, imamo tu i jutarnje ustajanje iz kreveta.
Osjećam se ko Limeni iz Čarobnjaka iz Oza.
Opet zidovi, u ovom slučaju držim ih se prvih par koraka dok prohodam.
To škljoca, preskače, što koljena što stopala.
Jesam li spomenila da nemam još 40 god? 😬

O radu mozga neću puno.
Bilo je tu ručkova koji su se kuhali na ne upaljenom štednjaku, bilo je i onih zaboravljenih što su zagorili 😁.
Razgovora, dogovora, odgovora koji su skroz obrisani iz moje memorije i tako...
Ovo su tek one, kao opće nuspojave koje zahvate veliku većinu žena koje se liječe od ca dojke.
Povrh svega imamo i gratis dodatak, onu ekstra posljedicu.
Nekome je to limfedem, nekome iskrivljenje kralježnice nakon mastektomije, bolne ruke, nekome tablete djeluju na psihu.
Moj as iz rukava su ruke, vrat, a i štitnjača koja je stradala tijekom liječenja.
No uz sve to, ni to nije sve.

Međutim hajde i nije sve tako crno.
Živim scenu iz November raina (nije ona koju sam zamišljala kao klinka, al ajd, ko gleda u detalje).
Živim s japancem.
Hashimoto mu je ime.
Škljocam ko Limeni.